
Osnivači ZNKR Zen Nihon Kendo Renmei 14.10.1952. godine.
Rat i okupacija Japana od strane Američkih snaga, označile su i zabranu bavljenja borilačkim vještinama kako bi se suzbio ratnički duh. Ovaj je period trajao od 1944. do 1953. godine. Iai je obuhvaćen Japanskom kendo federacijom All Japan Kendo Federation) odnosno Zen Nihon Kendo Renmei. Ustanovljena su Dan zvanja od shodan do judan (1-10. Dan) te instruktorska zvanja: renshi (renši), kyoshi (kjoši) i hanshi (hanši), kao zvanja u kendu.
Problem s kojim su se okupljeni učitelji iz različitih škola susreli bio je u tome što nije postojala metoda određivanja zvanja. Kako na primjer, usporediti nekog tko vježba Hoki ryu s nekime tko vježba Muso Jikiden Eishin ryu (Muso Đikiden Eišin rju) katu?
Povrh toga, brojni su kendo i iai učitelji hrabrili svoje učenike da se bave iai vještinom kako bi shvatili mehaniku baratanja katanom. No, mnoge stare škole (koryu) su imale tako komplicirane tehnike da je za njih trebalo nekoliko desetaka godina kako bi ih se svladalo na majstorskom nivou. Pitanje koje se nametnulo bilo je: kako naučiti metode osnovnog, uvodnog iaidoa moderne entuzijaste koji žive i rade u brzom i modernom dobu i nemaju puno vremena kojeg mogu posvetiti učenju?
Rješenje, iako ne baš elegantno, ali jedino s kojim su se svi složili, bilo je razvoj sistema koji će poslužiti kao temeljni uvod u iai i standardizirat će način na koji će se suditi i biti podijeljena Dan zvanja. Jedino drugo rješenje bilo bi da se nametne jedan stil (ryu) svim iaidokama! Međutim to je bilo nezamislivo rješenje, s obzirom da su već postojale brojne iai škole, pa se nitko od njih nije htio potčiniti nekoj drugoj klasičnoj školi.
Dvanaest učitelja, za koje se smatralo da su vrhunski majstori iai vještine, bilo je odabrano da razviju standardizirani set iai kata inspiriran katama klasičnih stilova.Okupili su se u Tokijskom Budokanu i stvarali kate svojim minucioznim radom, uz kompromise, mijenjajući tehnike ili kombinirajući tehnike iz nekoliko stilova kako bi dobili što su namjeravali.
Primjer međusobne suradnje i razvoja tehnike vidljiv je već u prvoj kati, Ippon-me (ipon me-prva) ili Mae (naprijed).Iaidoka Omori ryu stila, poznat po gracioznim i velikim pokretima, izvukao bi katanu, režući horizontalno, pa bi izveo furikaburi na način da kissaki kruži oko lijevog ramena pa tek onda katanu podiže u jodan no kamae,(doveo bi katanu iznad glave kako bi se pripremio za kirioroshi-rez prema dolje). Eishin ryu iaidoka bi, s druge strane, izveo horizontalni rez, i odmah poslije te pozicije izvukao katanu iznad glave u pokretu "tsuri-age" (curi age-trzanje ribičkog štapa). To je naizgled mali detalj, ali velik stilistički predmet spoticanja. Kompromis je pronađen u tehnici na način da vrh katane - kissaki, prolazi blizu lijevog uha, što je zapravo između dva prethodno napisana načina.
Kritičari koji kritiziraju način na koji je seitei iai sastavljen moraju shvatiti koliko je fleksibilnosti i otvorenog uma bilo potrebno prikazati od strane učitelja koji su slijedili neki od stilova. Da bi radili zajedno, morali su staviti po strani vlastita uvjerenja i principe. To nije bio nimalo lak posao.
Prve seitei kate su javno predstavljene tijekom svibnja 1969. godine, na borilačkom festivalu u Kyotu (Kyoto Taikai) održanom u dvorani Butokuden (dvorana borilačkih virtuoznosti).Seitei iai gata uključuje prvih sedam kata izvedenih i modificiranih iz klasičnih iai škola (koryu). Prve dvije kate, Mae i Ushiro(Uširo), dolaze iz Omori ryu. Treću, Ukenagashi(Ukenagaši), možemo naći u Omori ryu i Muso Jikiden Eishin ryu. Četvrta kata, Tsuka Ate(Cuka ate), je slična onima iz tate hiza položaja Eishin ryu. Slijedeća kata, Kesa Giri, izvedena je iz Hoki ryu. Morote Tsuki(Morote Cuki), kata sadrži ubadajuću tehniku koja se može naći u raznim školama.
Kako je podučavanje seitei iai vještine postajalo pročišćeno, učitelji su odlučili dodati još tri kate kako bi zaokružili program učenja. Nove kate su predstavljene 1981. godine. Osma kata Ganmen Ate, izvedenica je kate iz Muso Shinden ryu oku iai stupnja. Soete Tsuki(Soete Cuki), dolazi iz famoznog Hoki ryu stila, a deseta kata Shiho Giri, također iz Hoki ryu stila.
Oni koji ne vole seitei iai tvrde kako se radi o modernom pa zbog toga i sistemu mačevanja koji nema korijene. Možda. Činjenica je da seitei iai svake godine evoluira i da je puno znanja i brige uloženo u njegov razvoj. Gledajući povijesne činjenice, nije bilo druge alternative. Zen Nihon Kendo Renmei želio je proširiti standardizirani iaido kroz kendo. Kako se ne bi umanjila vrijednost niti jednog postojećeg starog stila na uštrb jednog koji bi bio preferiran, čime bi svi ostali učitelji bili u lošijem položaju, pronađen je najbolji mogući kompromis. Činjenica jest da seitei gata ima pogrešaka. Standardizirani iai zapravo ujedinjuje i popularizira iai među tisućama vježbača ove vještine iz razni stilova. Seitei iaido je testament dobrih namjera u okupljanju posve različitih klasičnih stilova da funkcioniraju zajedno.
U svakom slučaju zahvaljujući seitei iaidou, stvoreno je znanje koje okuplja na tisuće praktikanata najpopularnijeg stila iaidoa.
Seitei iaido je ujedinio vježbače različitih stilova.

Hayashizaki Jinsuke Shigenobu (Hajašizake Đinsuke Šigenobu) je, prema povijesnim izvorima zaslužan za stvaranje iaido vještine.